Lijevo desno glumac

Režija: Zijah A. Sokolović
Izvodi: Zijah A. Sokolović

U teatarskoj strukturi rada, kao prvo, postoji pisac teksta. Onda režiser koji će režirati tekst u formi teatarske predstave. Režiser na osnovi čitanja i analize teksta odredi „prvu dramsku radnju” koja određuje ideju njegove buduće predstave.  Čitajući zajedno tekst na probama režiser i glumci „objektivno” traže u tekstu elemente te ideje kao potvrdu „prve dramske radnje”. Ti elementi ideje kriju se u „danim okolnostima” koje određuju i objašnjavaju tijek dramske radnje u predstavi, karaktere likova i njihove reakcije te promjene u mišljenju ili osjećaju. Traženje, pronalaženje i analiza „danih okolnosti” koje potvrđuju i određuju „prvu dramsku radnju” predstavljaju vrlo važan proces u stvaranju buduće predstave. Onda režiser i glumci odlaze u prostor, na pozornicu i povezujući scenu po scenu, iz teksta grade ideju „prve dramske radnje”. Glumačka i teatarska sredstva mogu biti „subjektivna”, jer je to stil igre koju odredi režiser, a koji glumci moraju razumjeti da bi pronašli glumačka sredstva i u svojoj glumačkoj igri to pokazali gledateljima. Kroz to „subjektivno” gledatelji bi trebali vidjeti i razumjeti ideju „prve dramske radnje”.

Taj proces traženja, analiziranja, povezivanja scena iz teksta u smislenu cjelinu pokazivanja ideje u „prvoj dramskoj radnji” je umjetnost. Kazališna umjetnost!

Vrijeme i Prostor od prve čitaće probe do Radnje, premijere predstave, je put u umjetnost!

Glumci u tom procesu postaju mogući umjetnici. Jednom napravljena, u ponavljanju, reprizama, predstava se u igri i tekstu ne može i ne smije mijenjati, jer se time mijenja i „prva dramska radnja”!

Stvarnost je teatar. I mi u svojoj stvarnosti nemamo „obveze”, nego imamo uloge.

Svaka naša uloga ima svoje „dane okolnosti”.

Svaka „dana okolnost” pripada nekoj „prvoj dramskoj radnji”.

Svaka „prva dramska radnja” ima svog režisera i pisca.

„Prva dramska radnja” u stvarnosti može biti „život”. Ili „brak”. Ili „posao”. Ili „djeca”.

„Prva dramska radnja” može biti i „godišnji odmor” ili „jutarnje kupanje” ili „gledanje nogometa” ili „kavica” ili „trač”.

Razumijemo li naš „život” kao „prvu dramsku radnju” objektivno ili subjektivno u „danim okolnostima”? Možemo li u svakodnevnom životu „prvih dramskih radnji” i mi biti i postati umjetnici?

Zašto nam se događa tekst "nemam vremena” ili „ako budem imao vremena” ili „ako nađem vremena”?

Zijah A. Sokolović duhovito, filozofski, kabaretski, s nizom primjera i usporedbom stvarnosti i kazališne umjetnosti uči gledatelje shvatiti da su i oni „glumci u svom teatru” i da mogu biti umjetnici u svom životu, ako svoje životne „dane okolnosti prve dramske radnje” analiziraju teatarski „objektivno”.

Ovom predstavom Zijah A. Sokolović obilježava 50 godina svojeg umjetničkog djelovanja unutar kojeg su mu dodijeljene devedeset i dvije umjetničke nagrade te šest nagrada za životno djelo.

‍